Kako funkcionise memorija

U Ime Allaha, Milostivog, Samilosnog
Sve hvale pripadaju samo Allahu Gospodaru svetova

Treba da znamo kako se memorija i informacije formiraju u coveku da bi znali sta se desava sa njima kod zaboravljanja ili izostavljanja onoga sto je u memoriji ili delova informacija koje su u istoj.

Neke informacije koje covek poseduje dolaze iz ovog fizickog sveta putem vida ili sluha na primer. A neke dolaze iz Carstva Nebeskog, a primer nadahnuca Poslanicima a.s. i istinite vizije i snovi.

I ove informacije su upisane na stranicu postojanja coveka, ili mozemo da ih nazovemo memorija ili informacije, a one se nalaze u dusi coveka (duhu) a ne u telu kao sto mnogi ljudi misle da je to u mozgu. Cak mozak funkcionise tacno kao fax masina ili telefon i nije mesto stalnog cuvanja informacija, nego je ‘uredjaj’ koji prenosi informacije od i ka postojanju coveka u ovom fizickom svetu.

I ove informacije, dokle god je covek na ovom svetu se konstantno povecajaju. Na primer, ono sta gledamo ocima i uvidimo, sta cujemo usima, i sta smo procitali su akumulirane informacije u dusi coveka, a secanje je izvlacenje informacija i predstavljanje coveku u ovom svetu kad on to zeli.

Ono sta utice na secanje ili sakupljanje informacija i izvlacenje istih iz memorije su mnoge stvari, a neke od njih su:

Prvo, kolicina informacija. Efekat kolicine informacija na secanje je jasan u stvarnosti u kojoj zivimo. Na primer, sposobnost deteta da memorise informacije je veca nego sposobnost odraslih. A memorisanje nije nista drugo do pamcenje informacija. I razlog zasto je sposobnost deteta da pamti superiornija, je zbog toga sto je njegova memorija skoro prazna od informacija kad ono tek pocne da pamti. Zbog toga, kolicina informacija koja se akumulirala tokom vremena je pod kontrolom na pocetku pa je lakse sloziti ih i pristupiti im, za razliku od odraslih koji imaju obimnu kolicinu sakupljenih informacija koje je teze kontrolisati. A da bi demonstrirali problem kolicine informacija, kazemo, ako trazite, lakse je to nesto naci ako trazite medju deset stvari nego medju stotinama stvari.

Drugo, kvalitet ili tip informacija, jer jednostavne informacije nisu kao slozene i sastavljene informacije, jer se one mogu staviti u memoriju na neorganizovan i nasumican nacin kao rezultat nekompletnog razumevanja informacija. Zbog toga je tesko zapamtiti ih ili izvuci ih u odgovarajucem obliku i sa svim delovima i zahtevima. Cak iako ih primamo i sortiramo na organizovan i precizan nacin, secanje je opet teze nego kod jednostavnih informacija. Zbog toga sto secanje istih zahteva prisecanje svih njenih komponenti.

Trece, telo. A ono je veo koji utice na sposobnost osobe da pamti i ono je kao pokrivac preko informacija. I ovaj pokrivac postaje tezi ako je okupacija njima veca u obezbedjivanju zelja za njega i odbijanju odoga sto nisu zelje tela. A pokrivac postaje laksi na informacijama kada je telo zanemareno da bi se napravila koncetracija na informacijama, ali bez obizra koliko se ne misli na telo ono ostaje pokrivac koji ima efekat, jer su neke stvari neophodnost kao sto je hranjenje zbog snage.

Cetvrto, svetlost i tama duse coveka, a sto se sveslost povecava, sposobnost pamcenja se povecava, a sto se svetlost duse smanjuje a tama povecava, sposobnost pamcenja se smanjuje. Zbog toga, Dzosua prepodobni Poslanik a.s., sta bi smo ocekivali od njega nego da optuzi sebe za nehat i nesmotrenost, on je rekao,

“Vidi!” – reče on – “kad smo se kod one stene svratili, ja sam zaboravio onu ribu – sâm šejtan je učinio da je zaboravim” (Sveti Kur’an Surat Al-Kahf (18):63)

sto znaci tama.

Peto, mozak, zbog toga sto je to ‘uredjaj’ prenosa informacija ka i od ovog sveta, on utice na pamcenje u velikoj meri. Na primer, i ispravan protok krvi u njemu i odgovarajuci priliv hranljivih sastojaka, uticu na njegovu efikasnost. Slucaj nekog poremecaja ili bolesti moze da utice na gubitak sposobnosti secanja potpuno ili delimicno, privremeno ili trajno. Takodje ono sto treba da se spomene, je da informacije treba da su zaista primljene. Ovo znaci da je covek imao nameru da ih primi, a ne samo da je u prolazu cuo a nije slusao, tj. cuo je ali nije obracao paznju. Ovo je kao da je prosao pored nekog mesta i video nesto ali nije ga nije zanimalo da obrati paznju na detalje onoga sto je video. Ovo ne spada u domen secanja zato sto za pocetak, to nije prmljena informacija u cilju da bi bila zapamcena, i ako je neko ispusti ne smatra se da ju je zaboravio.

Ovo sto smo spomenuli ima direktan odnos sa secanjem, negativan ili pozitivan. Ali najcesce, kod odredjenog coveka, nemaju sve ove stvari isti efekat u kolicini ili smeru pamcenja.

Na primer, preokupacija telom, koja negativno utice na sposobnost coveka da pristupi informacijama iz Carstva Nebeskih, kao i da ih se seti kasnije, se mogu sakupiti u osobi zajedno sa povecanjem svetlosti na stranici postojanja coveka, koja pozitivno utice na sposobnost pozivanja informacija i secanja. Takodje kolicina preokupacije i kolicina svetslosti, obe ulaze u jednacinu pamcenja. Primer za ovo je covek pun vrlina i iskreni dobar vernik, ali nekad prepuni svoj stomak hranom. Tako da je svetlost koja se akumulirala verovanjem i obozavanjem imala pozutivan efekat, a sto je obozavanje i verovanje vece svetlost se povecava. Tako da ovaj domen nije fiksiran na odredjenom nivou. Ipak, cinjenica da on ponekad prepuni stomak hranom ima negativan efekat na secanje, i sto se cesce ovo desava negativni efekti se povecavaju. I sto vise puni svoj stomak takodje se povecavaju negativni efekti.

Stoga, stvar pamcenja se jednacina koja ima broj varijabli koje ukljucuju pet spomenutih iznad. I veoma je tesko, cak najcesce nemoguce znati rezultat ove jednacine poznavajuci tacne ili priblizne vrednosti, poznavajuci sve ili tri vrednosti u jednacini. Nego vrednost svake varijable jednacine treba da se zna da bi se dobio tacan iznos. Ovo znaci da ne mozemo da klasifikujemo vrlog vernika da ima visoku sposobnost pamcenja samo zbog toga sto je iskreni vernik, ili da klasifikujemo loseg nevernika da ima niski sposobnost pamcenja samo zbog toga sto je los vernik. Tako da je moguce da covek koji je nevernik, a vrednost njegovih varijabli svetlosti je pet procenata na primer, ali njegove ostale varijable imaju visoku vrednost u korist pamcenja. I stoga je nevernik postigao visoku vrednost u jednacini pamcenja, i ima superiornu sposobnost pamcenja iako je nevernik.

Od velikod znacaja da uocimo i tacno spoznamo je, da nijedna kreacija ne moze da dostigne potpuni i najveci iznos ove jednacine, da bi mogli da kazemo da je njegov nivo pamcenja sto posto. Zato sto kreacija ne moze da ima stopostotnu vrednost u svim varijablama. Uzmimo svetlosnu varijablu za primer, ako pretpostavimo da je kreirano dostiglo sto posto, to bi znacilo da je kreirano sama svetlost bez tame a to je nemoguce jer je Svetlost bez tame Allah swt.

‘Abu Abdullah a.s. je rekao, “Allah je Znanje bez neznanja u Sebi, Zivot bez smrti u Sebi, Svetlost bez tame u Sebi.” A Younes bin Abdul-Rahman je rekao ‘Rekao sam Imamu Abu Al-Hassan Al-Retha-i a.s. da smo opisali da je Allah Znanje bez neznanja u Sebi, Zivot bez smrti u Sebi, Svetlost bez tame u Sebi, a on a.s. je rekao, ‘To je ono sto On jeste.”
Al-Tawhid strana 137

Ovim je jasno pokazano da nema kreacije koja postize sto posto u jednacini pamcenja, pa da se moze reci da je njeno pamcenje puno i kompletno, a zbog toga izostavljanje i zaboravljanje je ekvivalentno nuli, tj. da ona ne zaboravlja. Allah swt. ne moze da kreira kreaciju cije je pamcenje sto posto i cije je zaobravljanje nula posto. Ne zbog toga sto Allah swt. to nije u stanju da uradi, jer to nije domen sposobnosti, nego razlog zasto je to nemoguce jer bi tad imali vise ultimativnih Bozanstava, a Allah swt. je iznad toga, mnogo iznad.