Kako se Istinsko Znanje smesta u srce i kako bice coveka dostize svrhu Poslanika?

Pitao sam Pravednog Slugu Imam Ahmed Al-Hasana a.s. za savet jednog dana, pa me je on potsetio na stanje onih koji su predhodili od Poslanika i Zamenika (a.s.), koji su utabali put za Ansare (pristalice) Istine, i [koji su] ucinili dosta truda/patnje laksim za njih svojim trudom/patnjom i bolom.

Onda je on, neka moja dusa bude otkup za njega, rekao: “Ono sta se trazi od vas je da napravite pravi izbor izmedju “ja” i “On”, a kada je izbor ispravan, i kada je verujuci covek spasen od “ja”, on dostize ono zbog cega su Poslanici i Zamenici a.s. dosli.”

Pa sam ja rekao: A kako se to smesta u srce? Da li postoji nacin?

On a.s. je rekao: “Znanjem.”

Pa sam ja rekao: Covek moze da zna nesto, ali brzo zaboravlja, pa efekti [tog znanja] nestanu i on upada u gresku ponovo.

A on a.s. je rekao: “Istinsko Znanje je istina/realnost kreiranog, i to se ne zaboravlja, niti odlazi, to je Duboko [ukorenjena] Vera.”

Ja sam rekao: A koji je nacin da covek ucini svoje znanje i veru istinom/realnoscu da bi mogla da se smesti (ukoreni) i da ne nestane?

On a.s. je rekao: “Kada on sam postane Znanje, koji je izgoreo u vatri i postane [sama] vatra. Ali ako si mislio koja dela/postupci vode ka tome:

Prvo: Da on sprovodi/izvrsava sve ono sto mu je Allah naredio, i sve cemu ga Allah vodi, i da poseduje sav moral/manire kojima je Allah zadovoljan, a izbegava sav moral/manire koje Allah mrzi, onda da on ne trazi Raj niti da izbegne Vatru Pakla, niti ovo niti ono, vec, da [on samo moli] da moze da stoji na vratima Allaha radeci on sto On hoce. Onda on zna sledece: da ako govori “daj mi”, “odrzi me”, “uradi za mene ovo ili ono”, time on govori “ja” u svakoj takvoj Dovi (molitvi/preklinjanju).

Ono sto je neophodno je da on bude uveren punim uverenjem da je za njega dovoljno da moze da stoji na vratima Allaha i da Allah moze da ga koristi, preferirajuci ga (darujuci ga Njegovom Izdasnoscu/Miloscu). Ako bi ga Allah Slavni koristio od kada je On stvorio svet do trenutka Casa, a onda ga stavio u Vatru Pakla, On bi bio dobar prema njemu. A kako ne bi bio dobar Onaj Koji me je stvorio nakon sto sam bio nista/nistavilo, a onda me odlikovao koristeci me kao kamen koji On baca gde god On hoce. Koje prvenstvo je bolje od toga? Cak, ako me On stavi u Vatru Pakla zauvek nakon svega toga, On bi bio dobar prema meni, zato sto je On dobar u svemu sto je proslo, i On je dobar u svemu sto ce doci. Ja zasluzujem nize od Vatre Pakla, zato sto ja gledam prema samom sebi.

Ono sta je neophodno je da covek uvek stoji na vratima Allaha, nadajuci se da ce ga On darovati prioritetom i iskoristiti ga. I ono sta je neophodno je da dela coveka kod Allaha ne budu zbog uzvracanja platom ili nagradom, sto znaci, da ono sto je neophodno je da on ne trazi platu ili nagradu. A da li ti smatras da je dobra osoba ona koji trazi platu ili nagradu za uzvrat, zbog male usluge koju On ponudi plemenitom ljudskom bicu, kome je On predhodno omogucio dom/kucu i novac i posao i sve ono sto mu je potrebno u ovom zivotu bez povracaja. I kako je to onda [sto se tice] Allaha Slavnog, Koji ako te je koristio onda te je On pocastvovao, i tvoja dela sa Njim su cast za tebe i najbolje sto tebi moze da se dogodi. Pa da li trazis povracaj za to?!”